Svemir Putnik

Ti i ja

Hoćeš li mi, jedan tvoj, čarobni osmjeh dati?

Čudiš se? To je privlačna, simpatična tema.

Ja ću taj mili, događaj u pamćenju zadržati!

Takvu blagost nijedna žena u svijetu nema!

Hoćeš li mi sad jedan strasni poljubac dati?

No to je već posebno za nas ljubavna tema

Tebi ću draga, sto puta više cjelova darivati

Ili znaj, ovog života bez tvoje ljubavi, nema!

Hoćeš li mi svoje srce tako dobrodušno dati?

To je posebna za nas životnija poduža tema

Sačuvat ću ga kao malo vode na dlanu znati

Ili mi, života više ne treba i bez njega nema!

Hoćeš li mi, svoju, takvu nježnu ručicu dati?

To je za mene i tebe preozbiljna druga tema

Ja ću je bezuvjetno do kraja života zadržati

Ili mi, nikakvoga života, bez tebe više nema!

Svemir Putnik

Mojoj majci

Tražila je stavove u pogledu svom

Prepoznavala sjenu negdje u sebi.

Vidjela je zlomisli koje trče za njom

Ukrasila ih oprostom nikada ne bi!

Umnost, razlozi pronalaze svoj put

Kroz sure pukotine osjećaja njenih 

Koji ne grde, šibajući kao neki prut,

Drhtavih očiju. brižnih, zacakljenih!

Ženu koja stalno obraniti pokušava

Sa svih, teret nepodopština svuče,

Život se, izgubljenima, ne urušava

Probleme uporno drugima odvuče!

Bježati od sjene, baš smisla nema! 

Borba protiv zloga, žrtvu mora dati!

Besmrtna je i za nju, vječita poema

Altruiste, uvijek sreća u životu prati!

Kristinka

MAJCI - tvojoj i mojoj

U ocima majki neka danas radost sja

kao svijeca koja se nikad ne gasi

upaljena kresanjem zahvalnosti i ljubavi

jedne o drugu poput dragog kamenja

da svjetluca u srebru majcinog pramenja.

Majci - tvojoj i mojoj buket cvijeca darivam

u poljima ubirem ivancice i makove

dodajem grancicu jorgovana i strucak karanfila

rukovet djurdjica i kiticu ljiljana

a ponajvise crvenih, crvenih ruza,

njeznost i toplinu kroz cio buket protkivam

cvrstim nitima sjecanja i uspomena.

znam da je buket cvijeca tek maleni token

kojim iskazujem malo a zelim kazati puno

nikad se majkama dovoljno nije moguce zahvaliti

za sve sto nam daju i sto su nam vec dale

Majke -- nasi svjetionici, bedemi, katedrale.

Na licima majki nek spokoj se danas smijesi

znak da je majcino srce zadovoljno i sretno

nista od te spoznaje u zivotu vaznije nije.

Cesto nas zivot izudara i grubo zna raniti

samo nam majke tada rane lijece i vidaju.

Zato neka su  danas po svijetu sve majke sretne

i one koje su s nama ,i one kojih vec odavno nema.

Uz Majčin dan

9. svibnja, 2010.

Irma Felic

Borim se

o kako samo se borim

da ne vidis kraj u ocima mojim

o kako samo se borim

da ne placem pod dodirima tvojim

pod kozom mojom nema te vise

a borim se sreco,svjedok je Bog

kad trcim na ulicu u navali kise

da sperem prazninu s srca nevjernog

Sylvia

Sanjaš o nama

Na prozor

golub mi

sletio

njegov me

gugut

na dane

sjetio

kad si mi

u zivot 

usao

treptaje

moje duse

slusao

iz svakog se

treptaja

narcisa rascvala

na tvome

jastuku

mirise

nocima,

zudnju

srces iz latica

i sanjas o nama

za sve su krivi

izvori

iz kojih smo

duse

napajali

ljepotom,

opajali

ljubavlju

za one koje 

smo voljeli

one - neke

nama VELIKE,

one neke

pjesnikove ideale

a mozda

za sve

nase duse

i nisu znale

i nisu znale--

dok nisu 

procvale

narcise

na jastuku 

tvome...

Sylvia

Zauvijek

Ne zaboravi nikad

da postoji -- zauvijek,

srca su nasa zaustavila vrijeme

posijala u brazde ljubavi sjeme.

Polja i more

talasaju se -- zauvijek,

kazaljke na satu opet se njisu

i zauvijek, jucer, iz zivota brisu.

Sylvia

Kroz noc sansona bruji

Nasa 

imena

drhture

na zicama

gitare 

u polnoc

njezna 

sansona 

bruji

kroz noc...

tisuce 

saptaja 

iz latica

procvalog

bagrema

u srcu

tvome 

nocas

dopire

do mene

tisuce 

treptaja 

zvijezda

iz plavetnila

koje se siri

od sjevernog

do juznog

pola --,

do tebe...

misli ti

moje donose

sve je

nista

i puno

njegove

gitare 

struno

    Ti

samo znas

bez rijeci

da izatkas

tajanstvo

neceg

nekazanog

ljepotu

neceg

neprolaznog 

Jakonda

Pedro i ja

Bili jednom Pedro i ja

i ljubav naša je cvala.

Bili smo tako Pedro i ja

i Pedru ja se dala.

I Pedro i ja voljeli se jednom

I Pedro i ja voljeli se često

Dok jednog dana

ne rodi nam se dijete šesto.

Posvađali se Pedro i ja,

Pedro više djece ne želi

jer zabrinut bješe Pedro,

jer što ćemo sa djecom, veli.

Tea Žigman

S tvoje strane

Da, Ovo zovemo početak

S tvoje strane svijeta sunce izlazi

Tvoja je zabranjena strana ulice

Odmakni se..

Dakle ovo je posljednji komad kolača

Povratna karta u nepoznato

Za otkazan let zbog preniskih oblaka…

I nije grijeh priznati

Tu smo da kršimo zakone

Da izmišljamo božje zapovjedi

Da živimo u redu po šabloni

Da gmižemo jer smo zaboravili hodat

Da skačemo jer nas nisu učili plesat

I vrijeđamo jer pjevati ne znamo..

I nije grijeh priznati

Ni sramotno ne znati

Bojati se probati

Na glas poželjeti. 

A ovo zovemo kraj?

Dok nam kiše peru otiske

Dok voda odnosi svaki grumen zemlje

Oca moga

I oca njegovoga

Čije ime nekad davno čuli smo

I zaboravili prije nego izgovorili.

Da, Al ovo sad je sretan kraj

Kao i u svim bajkama

Pričama što ih čitamo za laku noć

Za slatke snove

Da naučimo djecu hodati

Da raspoznaju loše i zlo

Noć i mrak

Bajku o princezi bajku o nečijem životu na papiru

Životna škola s one strane ulice

Tvoje zabranjene strane ograde

Odmakni se..

Bojim se dodira…