Samo na jednu noć
Nogometaš plus manekenka - to nam je poznato i već je postala uobičajena, nazvat ću je, pojava, kada su u pitanju profesionalci kojima su noge procjenjene na vrtoglave ”zelene” svitke, te vitke curice ili žene koje jedu na grame i skupo se oblače. No, nogometaš i osamnaestogodišnji dečkić – e to je tabu.
Roman Samo na jednu noć napisao je Nicolas Bendini, tridesetogodišnji francuz koji je kroz pisanu riječ povezao ”moderne” situacije i najvažniju sporednu stvar na svijetu – nogomet.
Mathieu Varenne sramežljivi je srednjoškolac, te kako kaže autor knjige: ”Postoje stvari koje ga bole i zabrinjavaju, ali se srami govoriti o njima.” Naime, homoseksualac je i u godinama kada svijet odraslih kuca na njegova vrata, te je vrijeme da se kocka požude otvori, a ”svijet hormona” oslobodi nabujalu rijeku.
Nizom slučajnosti upoznaje vođu napada francuske nogometne momčadi Paris Saint-Germain, hrvatskog reprezentativca Gorana Klasića. Počinje igra kakvu Mathieu, iako često mašta, nije mogao niti zamisliti pogotovo kada je u pitanju idol njemu najdražeg sporta.
Stvari nisu započele nježnim dodirima, niti su krenule u tom smjeru, isprepletene su nesigurnim i uplašenim stavovima mladog gimnazijalca, koji u jednom trenutku razmišlja o promjeni škole jer nije siguran kako će se nositi s činjenicom da su njegove sklonosti otkrivene. Tu je i ljubavnik iz razreda s kojim je skinuo sa sebe ogrtač nevinosti: ”Hoda i osjeća se odraslo, zrelo, kao da je neozlijeđeno prošao kakvom opasnom zonom.”
” Nasmije se i pomisli kako je položio tek prvu ciglu impozantnog nebodera u kojem zna da će se ugodno osjećati.” No to je bio tzv. seks na jednu, pardon, nekoliko noći. Nogometna zvijezda, Goran Klasić, pak svojim ciničnim i napuhanim ponašanjem, gimnazijalcu isprva pruža samo to – podrugivanje i umišljenost poznatih, ali njegovi učestali pozivi ukazuju na skrivene ”ambicije”. Tako počinje ljubavna avantura koja Mathieua vodi u Zagreb, a Gorana u djetinjstvo i utakmicu Dinamo-Crvena Zvezda, odigranu 1990.g.
O gay brakovima i općenito gay ”druženjima” gledamo na različite načine, ali bez obzira na mišljenje o tome, dio je svakodnevice i iz godine u godinu ljudi su smjeliji voditi rasprave o tome ili se pak javno deklarirati kao takvi. Uostalom, uvijek se priča o demokraciji, koju vjerojatno dosta njih neće usmjeriti na ovakve teme. No, ljudi smo...
Roman je izrazito interesantne tematike, uzbudljivih događaja koji vrve preokretima, ali ga ne krase književni elementi - svakako potrebni da bi knjiga, kao riječ koja opstaje, čitateljima pružila ono što očekuju od ljudi koji perom ”komuniciraju”, bez obzira je li to njihovo prvo predstavljanje široj javnosti.
Svemu bih dodala da kraj, zapravo vrhunac fabule koji bi mogao čitatelje (naravno one ”otvorenije”) uvesti u osjećaje i svijet opisanih likova, odveć naglo ”skače” u šturi the end, što nije sinkronizirano prethodnim stranicama knjige.
Samo na jednu noć, usredotočen je na želju i ONU jednu noć.
