Mojoj majci
Tražila je stavove u pogledu svom
Prepoznavala sjenu negdje u sebi.
Vidjela je zlomisli koje trče za njom
Ukrasila ih oprostom nikada ne bi!
Umnost, razlozi pronalaze svoj put
Kroz sure pukotine osjećaja njenih
Koji ne grde, šibajući kao neki prut,
Drhtavih očiju. brižnih, zacakljenih!
Ženu koja stalno obraniti pokušava
Sa svih, teret nepodopština svuče,
Život se, izgubljenima, ne urušava
Probleme uporno drugima odvuče!
Bježati od sjene, baš smisla nema!
Borba protiv zloga, žrtvu mora dati!
Besmrtna je i za nju, vječita poema
Altruiste, uvijek sreća u životu prati!
