--------------------------------------------------------------------------------------
Kolinda Vukman
Kolinda Vukman, pjesnikinja iz Dubrovnika. Rođena 1968. godine. Djetinjstvo i ranu mladost provela je u Orebiću na otoku Pelješcu. Danas živi i radi u rodnom gradu.
”Nadomak Sna” prva je zbirka poezije koju Kolinda potpisuje, a druga zbirka ”Mjesečevom tintom” donijela joj je Priznanje Hrvatskog sabora kulture.
Riječima koje znače i zrače ljubav, pjesnikinja stvara stihove, a od njih gradi pjesme. Nježne misli, čuvarica snova, okrunjuje istinom koja je bar jednom u životu bila dio nas – slika tihe, ali voljene ljubavi i glad za, ponovno, svjetlom ljubavi. U njenim stihovima nema ”davno rečenoga” jer o onome što Kolinda Vukman piše, neiscrpna je tema i za sljedeću zbirku, a ona to vrlo slikovito opisuje u vrtlogu sna koji s vjerom može postati mali dio svakodnevice, poticaj za život.
”Pjesma je jednostavno potekla iz mene” riječi su dobitnice nagrade Zvonimir Golub 2009 godine, za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu. Kolinda Vukman i pjesma ”Iskupljenje” iz koje izdvajam nekoliko prekrasnih rečenica:
Kada bih mogla ove noći
na tren pogasiti sva svjetla
i ostaviti upaljen samo ovaj komad mjeseca
kako bih vidjela naše sjene
stopljene u jednu i gledati krišom u tami.
poput kradljivice snova
kako rastemo, rastemo u Svjetlost…
Jelena - Lijep pozdrav, Kolinda, drago mi je što ste pristali na ovaj mali intervju. Kada ste počeli pisati?
Kolinda Vukman - Lijep pozdrav i Vama te zahvaljujem na pozivu.
Nije poezija oduvijek moja lakoća. Moje poetsko shvaćanje svijeta u djetinjstvu bilo je čuđenje i nerijetko bol. Tada dakako još nisam pročitala utješne stihove Tina Ujevića kojima kaže: "Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom."
Put prihvaćanja tog tereta različitosti od racionalnog okruženja, danas sa zahvalnošću doživljavam kao most do mene same, onakve kakvom me taj put odredio. Jer poezija je oduvijek moj paralelni svijet, moja nedjeljivost, dimenzija u kojoj se moja stvarnost prepliće sa snom i u kojoj sam nakon dugog lutanja u neprihvaćanju konačno – doma!
Biti prepoznat za mene je poezija života i tko nas doživi onakvima kakvi uistinu jesmo i da vrijednost onome što je dio nas - privilegija je i dragocjenost.
Jedna posebna osoba potakla je u meni želju da konačno zagrlim svoje pjesme i podijelim ih s čitateljima.
Jelena - Kako bi sebe kao pjesnikinju predstavili?
Kolinda Vukman - Predstavila bih se kao poslanik ljubavnog pisma, prevoditelj osjećanja u riječ koja mora biti izgovorena.
Jelena - Vaše pjesme su uglavnom ljubavne, ”dolaze” li one kao rezime osobnog iskustva ili je to tren u kojem riječi jednostavno naviru?
Kolinda Vukman - Moje pjesme su u jednakoj mjeri apsolutno iskustvo te ujedno i trenutak u kojem misao jednostavno navire bez mogućnosti povlačenja.
Jelena - Metafore u vašim pjesmama vrlo su izražene, koliko vremenski traje njihovo slaganje i uobličavanje uopće cijele pjesme?
Kolinda Vukman - Nerijetko od prijatelja doživljavam kako u našim svakodnevnim razgovorima "love" moje spontano izgovorene metafore što govori o tome da su one dio mene, mog izražavanja. Pjesma se obično "sama ispiše" i na njoj uglavnom nema nikakvog posebnog dodatnog rada.
Jelena - Jeste li se okušali u nekom drugom žanru, naime, pišete li za svoju dušu i nešto drugo, osim poezije?
Kolinda Vukman - Priznanja dobivena za dosadašnji rad svakako su me na određeni način obvezale na pisanje a kroz pisanje se i nehotično otvaraju novi vidici. i putevi. Okušala sam se u haiku poeziji te su neki moji haiku uradci već pronašli svoje mjesto u međunarodnom Zborniku povodom tradicionalnih 18. Samoborskih haiku susreta. Pišem i jedno prozno djelo, laganom dinamikom, sasvim različito od moje ljubavne poezije na koju su moji čitatelji navikli. Radi se naime o parodiji na hrvatsku svakodnevnicu. Također sam se okušala u pisanju stihova na glazbu, dakle u pitanju je estrada te vjerujem da će se u bližoj budućnosti čuti nešto i o tome.
Jelena - Mijenja li se stil pisanja s godinama iskustva?
Kolinda Vukman - Čini mi se da moj stil ostaje isti uz stanovitu nadogradnju, poniranje dublje u sebe i vlastita promišljanja.
Jelena - Početna euforija kod mladih, uglavnom splasne poslije prvog, drugog neuspjeha u izdavanju knjige, što bi savjetovali svima koji pišu?
Kolinda Vukman - Ne odustati jer ono što nam je darovano dužnost nam je podijeliti s drugima. Zato pišimo, lomimo pera, ostavljajmo trag jer ono što je napisano, može obogatiti ili makar na trenutak usrećiti barem jednu osobu a tada je naša svrha i smisao postignut. K tome, naše riječi, djela su koja ostavljamo iza sebe.
Jelena - Je li lakše samim tim i jednostavnije objaviti knjigu danas, ili je to bilo prije nekoliko godina?
Kolinda Vukman - Gledano s financijske strane, knjigu nije problem objaviti ali je problem njen plasman na tržište i samim tim ulazak u red afirmiranih pisaca.
Jelena - Koja je razlika, po vama, u pisanju nekada i sada i ima li uopće ikakve razlike?
Kolinda Vukman - Razlike svakako postoje jer nove tehnologije učinile su svoje i na tom planu te omogućile pristup i onima koji nemaju puno za ponuditi.
Jelena - Kako doživljavate izdane knjige ”poznatih i slavnih” ljudi koji pune ”žuti” tisak? Ima li uopće ”konkurencije” u takvim knjigama?
Kolinda Vukman - Ne osjećam nikakvu konkurenciju poznatih i slavnih iz žutog tiska jer sam svjesna da su u prednosti zbog svog prisustva u medijima. Kad se o tome radi, složila bih se s Oscarom Wildeom koji kaže da je popularnost lovorov vijenac koji se stavlja lošoj umjetnosti. Uglavnom se radi samo o borbi za samoodržanje u istim krugovima podržanoj od strane i izdavača i medija kao i svih koji od toga imaju zaradu. Moj krug je mali ali je činjenica da postoji i da sam u njemu kao pjesnikinja prepoznata i cijenjena.
Jelena - Na našoj web stranici ”pišem poeziju” bi li željeli izdvojiti pjesmu/e koja vas se dojmila ili možda autora nekoliko pjesama?
Kolinda Vukman - Svakako me se dojmio Žalosni Intermezzo autorice Kristinke. Apsolutno po mom ukusu.
Jelena - Molim vas, nekoliko riječi o ljubavi, koju s tolikim žarom opisujete i ”govorite” o njoj u svojim pjesmama.
Kolinda Vukman - Tih "nekoliko riječi" o ljubavi rekla sam u svoje tri zbirke poezije. Ljubav je pokretač svijeta i naš najveći učitelj. O njoj svi znamo, a zapravo, tako malo znamo. Ma koliko i kome god davali, dajući nikada ne gubimo. Ona je naš rast i razvoj.
Jelena - I za kraj, kada možemo očekivati vašu treću zbirku poezije i što bi preporučili čitateljima?
Kolinda Vukman - Moja treća zbirka poezije upravo je izašla iz tiska a četvrta je u procesu stvaranja. Njezino predstavljanje je 18. lipnja 2010. u Kneževu Dvoru u Dubrovniku i predstavit će je naša poznata književnica Božica Jelušić.
Ono što bih preporučila čitateljima je da žive svoje snove bez straha.
Jelena - Gospođo Kolinda, zahvaljujem vam se na izdvojenom vremenu. Lijep pozdrav i puno uspjeha u daljnjem pisanju.
Kolinda Vukman - Hvala Vama na pozivu kao i na lijepim željama.
Ja sam...
ja sam punila krčage suzama
i pjevala s visokih zvonika
o meni su golubovi nosili tajne poruke
i u kamenu ispisivani epitafi
ja sam jeka u toplini zlatnog kaleža
sa mnom pod ruku prolaze vjekovi
u meni se slute mora
i pronalaze blaga u amforama
za mnom se okreću suncokreti
i žude okviri slika
u meni se spajaju horizonti
i nastanjuju daljine
u meni se utapaju i dolaze do daha
u meni su podivljala stada konja
i skrušena janjad što otkupljuje
u meni je sakrita nepisana knjiga
mene su cigani opjevali s violinama
a zborovi oplakivali u tužaljkama
mene su izdali
ja sam visjela na vješalima
i bila raspeta na Golgoti
mene su pokapali
i uskrsnuli
mene su okradali i iz srca prognali
na mene su kletve bacali
mene su poklanjali
i na ratišta kao amajliju nosili
meni se zavjetovali
ja sam i rane vidala
i samrtne udarce zadavala
u meni je prokletstvo i oslobođenje
u meni je ponosa i oštrice noža
u meni je vremena u pokori
što prošlo je i što tek mora proteći
i nešto uvijek skriveno
bjelina plahti kojima se ispraćaju pomorci
u meni je prošlosti što visi na dovratcima
i pod otiračem uvijek čekaju moji ključevi
ja sam purpur rujanskih plodova
i strpljivo zrijem u bačvama
pripravna za slavlja
ja sam čuvarica snova
ja sam
- ljubav
(Kolinda Vukman)
