.
.

Tea Žigman


S tvoje strane


Da, Ovo zovemo početak
S tvoje strane svijeta sunce izlazi
Tvoja je zabranjena strana ulice
Odmakni se..
Dakle ovo je posljednji komad kolača
Povratna karta u nepoznato
Za otkazan let zbog preniskih oblaka…
I nije grijeh priznati
Tu smo da kršimo zakone
Da izmišljamo božje zapovjedi
Da živimo u redu po šabloni
Da gmižemo jer smo zaboravili hodat
Da skačemo jer nas nisu učili plesat
I vrijeđamo jer pjevati ne znamo..
I nije grijeh priznati
Ni sramotno ne znati
Bojati se probati
Na glas poželjeti. 
A ovo zovemo kraj?
Dok nam kiše peru otiske
Dok voda odnosi svaki grumen zemlje
Oca moga
I oca njegovoga
Čije ime nekad davno čuli smo
I zaboravili prije nego izgovorili.
Da, Al ovo sad je sretan kraj
Kao i u svim bajkama
Pričama što ih čitamo za laku noć
Za slatke snove
Da naučimo djecu hodati
Da raspoznaju loše i zlo
Noć i mrak
Bajku o princezi bajku o nečijem životu na papiru
Životna škola s one strane ulice
Tvoje zabranjene strane ograde
Odmakni se..
Bojim se dodira…