Bijeli suton otvara ti vrata
U proljeca, pod rascvale tresnje godinama dolazim
i saptaje njeznosti osluskujem, kome su upuceni
da li su u njima poruke koje ocekujem
da li smo blizu a ponovo se mimoisli
kao tokovi dviju usporednih rijeka
a srce se nada da ce kucaje tvog srca cuti
i pronaci da ces me osmijehom , u praskozorje
dok proljece kao konjic u galopu dolazi...
Oduvijek volim kantilene valova
koji se razbijaju o zal zaogrnut velovima pjene
zamisljam te sa razdraganim licem zene
cekam da me spazis izronivsi iz mora
i sapnes -- Volim te, Pronadjeni...
Necija je spretna ruka
sume raskosno obojala, od lisca si mi jastuk izvezla
i lezaj meki od vrucih nada,
naslucujes li da te cijelu vjecnost cekam
u predgradjima hladnih gradova?
Naslucujes li da te dugi niz godina trazim
u pjesmama koje smo citali uranjajuci jedno drugom u dusu
u rijekama cije smo melodije slusali, davno, u predvecerja
o, trazim te, Ljubavi, da li postojis,
da li se znamo samo u snovima nedosanjanim,
Jesmo li samo elegije prohujalih jeseni
gdje cemo se sresti na cesti znanoj il' neznanoj?
Evo vec i snijezi
u kolibi pucketa vatra, za susret nas je nalozih
kamin romanse pjevusi a trojka ravnicom juri
sanjajuci budan, drhtim kao plamen
dok uzarene ceznje razgrcem po sagu.
Bijeli suton otvara ti vrata -- Udji, Pronadjena...
Uskoro ce i mjesec u nasu izbu svratiti
da bude svjedok protiv optuzbe
ako nas zvijezde izdaju i zanijeme.?
