Portret jedne noći
Evo, već spustila se
Obletila je vrijeme
Bez mjesečevog sjaja
A na dlanovima stoje još
Ožiljci bola
Ugasle su vatre, samo tinjajući žar
Podsjeća na dan...
Prosula se tmina
Sva polja i svo gorje
Obukla u crno
Po poljima se mrtvim šetam
Gdje nekad gorjela je vrelina
Sablasne se sjenke vuku
Prate moj hod, guše me tišinom
Pokoji šuštaj uvelog lišća
Trzne me...
I pogledam povijene grane
Lišće plače, 'lama se,
Zgaženo da bude
Hodom paćenika
Sve je samo zgarište;
Tragovi nestali u vjetrovima
Prohujalih ljeta
Ostala samo uspomena
Na jednu pjesmu i jedan glas
Nekad što odzvanjaše s vjetrovima
I portret jedne noći
Da podsjeća na rane
Čekajući praskozorje
A usnulu zoru niko ne budi....
