.
.

Jozo Vidović


Čežnja

Moje srce tuče kao bat,
kamen puca ka štiropor mek.
Vruća ljubav pred sudbinom  bježi,
život groznu poeziju piše.

Legla krava pod šporet da spava,
pokrila se šivaćom mašinom.
repom prede kolane od lana,
a rogovim jastučnicu veze.

Curica se šetala po zidu,
svaka joj se kost vidi.
Dragog zove vidi mene lava,
di su noge a di mi je glava.

Moje oči na ormaru stoje,
i gledaju kako kava kipi.
ljubav teče na sudoper pipi
majki kava očoce oslipi.

Gdje smo došli i kud ćemo dalje,
životi su puti kroz bespuća.
Poštenje je kako ti se hoće,
meni dobro a tebi se neće.