Jutros je umro prijatelj moj
U rane jutarnje sate
probudila me sa obliznje
crkve zvona, prestravljena
odmah sam znala--
jutros je umro prijatelj moj
U lijehama cvijece neutjesno
place, a pogotovo narcise
zlatnozute,
kao i ja, i cvijece je znalo
otisao je prijatelj moj,
na neznane, nepovratne pute
Odvise su daleko njegove staze
sada, u narucju mome tiho jeca
nada, da ce mu barem ponekad
jedna mala, srebrna zvijezda
pjevusiti melodije u uho
o prijateljstvu, i o ljubavi, mozda,
kad bude tuzan i sam
u neke kasne sate, u neko doba gluho
Na nekim nepoznatim, nedostiznim
sferama, na bozanskim galaksijama,
medju zvijezdama, moj prijatelj sada
Chopinove Preludije i Nocturna slusa,
bestjelesan i kriza lisen --
Ne placi za njim, do mene dopire
tajanstven, jedva cujan sapat -- jer,
nikad nece od tebe otici njegova dusa.
