Zalobni Intermezzo
Sa dna morskog, iz zlocudnih dubina prokulja orkan
okomi se i pohara smrtonosnim oruzjem
beskrajne plantaze ljiljana
Proplakase nevini nevidljivim suzama
U zgrcenom zagrljaju zena stisce pticu beskrilnu
dusa joj zacvokota pod krosnjom breze kojoj
grana po grana izdahnu pod naletima ledene,
smrtonosne kise
Pohara orkan... pohara kisa...
Kao ukleta krabulja sledjenim stitovima mase
crna kisa
kisi crno
kisi ledeno
kisi smrtonosno
kisi bez prestanka ( sjeti se, Barbara)
nad plantazama ljiljana
Dogodio se zalobni intermezzo
izmedju prvog i zadnjeg cina
tsunami je nakratko zadrijemao
i izmamio cvjetove koji pozeljese pokazati
ljepotu
Varljivo je sunce iznad plantaza
a zluradost ubojica bescutna
slatko je, o kako je slatko, kako je preslatko
ubijati bezazlene cvjetove
i...
i ... zauvijek umuce
zauvijek utihnu plac pokosenih... umrlih
cuje se tek mahnito mahnitanje crne kise
