Iskradam se u Aleju magnolija
Skoro, pa sam zakasnila, skoro pa sam propustila
da se Radosti odazovem, cijelo me proljece poziva
da joj se pridruzim u setnjama kroz Aleju magnolija.
I evo, Tugo, danas cu ti zaprkositi i crne bisere
raskinuti koje si nanizala oko moga vrata i dugo,
dugo ih stezala...
nemilosrdno stezala--
Danas, hej Tugo
vracam ti sve dragulje, znam da ces ih lagahno unovciti, to tebi dobro uspijeva, nisi li majstor
kad je trgovina u pitanju!
Proljece krisom ali uporno
vec danima , iz sna, magnolije njeznim poljupcima budi,
nitko to ne umije kao proljece. Pomaze mu i povjetarac,
mangupski od stabla do stabla zicama gitare zatreperi
i gle,
vec cijela Aleja u valceru svoju ljepotu pokazuje--
raskos prupurnobijelu,
bezbriznost mi krila posudila a Radost ruku pruzila
iskradoh se u Aleju magnolija i prispjeh u drustvo
sretnika, a skoro, pa zakasnih.
