.
.

Anđela


  Nema naslova

     Okus tvoje blistave kože
      i miris tvoje bludne puti još su po meni,
       love me u snu, prevrtljivu i nesigurnu
   
        Grabiš me, skoro pa grubo
      da ti ne kliznem koliko sam gipka
        i vučeš me k sebi polako
              kao na uzici
     dobro pazeći da ti ne izmigoljim,
        tvojim spretnim prstima
      koje vješto uranjaju u moje meso...

           I dovučeš me,
       obgrliš sa svih strana,
         i rukama i nogama
         čvrsto, kao u čvor...

        Ne puštaš i ne popuštaš,
  znojiš se od borbe da me zakopčaš u sebe
 i omotaš mi šal oko vrata jezikom svojim gladnim 
                pohlepnim
        znatiželjno tražiš po meni
               sva mjesta   
           kud bi se mogao zavuči,
                  u mene,
             onako, zakopčanu...

            Znojiš se od traženja
                oko sebe...
         i tada te ja upijam k sebi,
                 konačno..
         bez imalo muke, poigravam se
        tobom i tvojim nemirnim tijelom,
             kao lutkom na koncu,
        i uzimam te - napokon, k sebi   
         primam te kao dragog gosta.....