Strepim, Najdraža
Cekao sam kroz milijun praznih godina
bajkovite trenutke kada cu te sresti.
Uvijek se mimoilazili, Pronadjena
a trazili se godinama na samotnoj cesti.
Slutio sam kroz milijun besanih noci
da ces mi staze ruzama posuti
u zivot mi utkati suncane dane
stihove kao balzam stavljat na rane.
Zudio sam kroz milijun gorkih vjecnosti
njeznost glasa sto me iz stihova zvao.
Mimoilazili se a napokon pronasli,
Njeznosti, dragulje is srca, za tebe sam krao.
Jesi li naslutila da si mojih misli luka
da si neprolazna i vrela ceznja duse,
na zvjezdanim putanjama zajedno a daleko
da li se nasi snovi ostvaruju ili ruse?
Cekao sam milijun dugih vjecnosti
da mi stihovima svijetlis nocu, u tmini
trebam te, zovem te i cijelim bicem ljubim--
strepim, Najdraza
da li me zauvijek grlis ili te zauvijek gubim?
