Govorim sebe
Riječi...riječi...
Kao malene barke
Mogu njihati u svojim njedrima.
Riječi-nježni leptiri,
Mogu milovati svojim laticama.
Riječi...Riječi...
Mali urođenici,
Mogu odapeti otrovne strijele...
I kad poteku,
Nikad se uzvodno više vratiti ne mogu.
...
Zato Ti govorim sebe
Lagano, u krupnim kapima,
Poput kiše koja i hoće i neće...
Govorim sebe u vrtuljcima,
Povučem poneki pramen sjećanja
Tek tu i tamo
Oprezno, nježno- da ne zaboli.
Govorim sebe kao da tečem,
Krivudam,
Vrludam,
Oštrijih hridi se klonim.
Govorim sebe- ne smišljam,
Onako kako mi dođe.
Govorim i mislim:
Samo da se ne izlijem,
Da Ti u grlu ne zastanem...
Govorim sebe-ali to nije važno,
-Ti ionako voliš da me slušaš!
