.
.

Emilija Vasiljević


Čežnja

Kad pustim svoje žedne srne
Na potok prepun mjesečine
Tvoje ruke- dva gladna vuka,
U grmu moje žudnje- čekaju

Kad svoju haljinu raskopčam
I prhnu prepelice zatočene
Tvoji prsti, toploputi
Svilene mreže spremaju

Kad čežnju svoju rumenu
U kupku rose uronim
Tvoje usne: zreli jagodnjak
Mojim željama- ponude

Kad mlado jutro navrati
I krošnju noći razgrne
Moje će srne bistrooke
Po vlažno lane njihati...

A, gdje si Ti?!