Sreća je samo tren
Zapazih Sreću kako gradskim ulicama ide
Zapazih Sreću kako gradskim ulicama ide
Sva gorda uvijek ponosna na sredini puta!
Htjela je da nju baš ovakvu čarobnicu vide
Izazovnu lijepo odjevenu, čela uzdignuta!
Poželim boginju jadan naprečac zaustaviti.
Hej Srećo! Stani sada! Za trenutak malo!
Zaista ti trebam nekoliko pitanja postaviti!
Imam više želja! Ponešto mi na um palo…
Ljuta se okrene, skoro neodlučno zastade,
Svrati pogled, začuđeno me nekako gleda.
Kako ti takva hrabrost ovdje na um pade?
Kada znaš, Sreća se nikom zaustavit neda!
Egoista! Stvar koju svi, pa i ti trebaš znati,
Ostanem li poduže, što bi na to drugi rekli?
Eh, ima toliko pojedinaca koji u životu pati,
Nikada od svojih golemih briga ne bi utekli!
Zamisli samo, da ja sa tobom, zaostanem!
I kada bi jedno drugome čvrsti zavjet dali
Pa, jednog ti dana sva dosadna postanem,
Kao i ja, drugi bi zbog tebe nesretni ostali!
