Violette
Išao sam prije neki dan lagano, ulicama grada
Razgledao okolo sjetno, nezainteresiran ljude
Osjetih nekakva tuga u njima i prostoru vlada
Možda se nečem pomislih, nevidljivom čude!
Stao na uglu, i primijetio da tu nečega, nema!
Okrenuo se, pokraj mene je bila prazna klupa
Zašto bi zbog tog trebalo biti nekih problema?
Ali, iznenada osjetih da mi srce snažno zalupa!
Malena Violette, sjedila je ovdje uvijek u kutu
Prodavala je cvijeće uz tihu pjesmu, svaki dan
Prepoznata po svome cvijeću i žutome kaputu
Pjevajući neki svoj nedosanjan djevojački san!
Izrekoše u pola glasa kako je umrla ovih dana
Njezin nestanak bio je nedokučiva tajna neka
Nagađali su da je bila sva uzrujana i uplakana
Jer ju je pogodila loša vijest zloguka iz daleka!
Sve nestaje! I ona je eto nekud za nečim pošla
Sudbina nam odnosi, tajne nade, želje i snove
Kud god je zla nesreća našim putovima prošla
Uvijek će se u ljudskim mislima, pojaviti nove!
