.
.

Emilija Vasiljević


Uđite u moje jutro nasmijano

TREĆI je dan Ove Godine 
I PRVI Suncem okupan...

-Uđite u moje Jutro Nasmijano!

I neka sve bude NOVO
Kao u selu „MAKONDO“
Onoga dana kada je
Pukovnika Aurelijana Buendija
Otac poveo da upozna LED...
Kada je „svijet bio tako NOV, 
mnoge stvari  još nisu imale ime 
i, da bi se pomenule,
trebalo ih je pokazati prstom...“

-Uđite u moje Jutro Nasmijano!

Iako nisam „krupan Ciganin,
Zamršene brade i ruku kao u vrapca“ 
I ne predstavljam se kao 
„MELKIJADES“,
Evo,
IZLAZIM iz svojih 
„STO GODINA SAMOĆE“
I priređujem, samo za vas,
Mađioničarsku predstavu,
(„Osmo čudo mudraca alhemičara
Iz Makedonije“), 
da vam svjedočim „Melkijadesa“:
-Stvari imaju svoj lični život,
stvar je u tome da im probudiš
Dušu...“

-Uđite u moje Jutro Nasmijano!

Bez mačete, 
rukama „-kao u vrapca“ 
maštom bujnijom od čuda i magije,
Razgrnula sam Visoko Raslinje
Tugom Zapletene Samoće....

Bilo je potrebno tako malo,
Tako nepojmljivo MALO...
-Tek zrno svjetla u oku
-Tek drhtaj spoznaje da
Putujemo u istom smjeru:
DOBROTI, VOLJENJU,
RADOSTI... 
-Uđite,  uđite, bez oklijevanja,
U moje Jutro Nasmijano!