U mraku tvoje svjetiljke gore
(Vesni Parun)
Ushiti tvoga srca u rijekama i potocima zubore
kao i rapsodije zrikavaca u izniklim zitima.
Snovi su tvoji neraskidivim vezani nitima
uz korijenje maslina koje na Zlarinu sumore.
Ljubav tvoja svjetloscu ogrce obale i more,
Tvoje se srce pjesmama glasa umjesto kricima
Salje ih u svijet nebosklonima i zabrinutim licima.
Svakodnevno s harfama objavljujes radjanje nove zore.
Sa svodova tvoje duse Simfonije svjetlosti bruje
Violine zrikavaca kroz polja brecaju , mrmore...
Proljece klasje vec zurno pretvara u zrnje.
U mraku, Ljubljena moja tvoje svjetiljke gore
S njima je lakse koracati kroz kaljuzu i kroz trnje
S njima je moguce premostiti i provalije i ponore.
