Na kapiji askeze
Zamrli su zadnji krici
potopljenih glava u beskrajna vedra
ostao je mozak prosut na ulici
i duša stopljena u kosmička jedra
Kud me vode rogovi sotone
i zvuk zvona kao beskraj leden
ja slutim da moje otvorene rane
nisu karta za ulaz u eden
Al nek me pali, šiba vjetra vena
ja sam sretna zbog svega što nemam
što sam blizu kapiji askeze.
