.
.

Svemir Putnik


Tragovi

Prolazili su uskom ulicom čvrsto zagrljeni
Nije ih ni nevrijeme moglo zaustaviti tada
Predivnim, ljubavnim zanosom obgrljeni
Kad čovjekom tihi osjećaj i nada zavlada!

Izjavljujući vječnu ljubav nebo su posjetili
Kroz kristalni gusti snijeg putujući do raja
Strast golemu koju su zaljubljenici osjetili
Nikada u našem ovom životu nema kraja!

Grleći se i u tom hladnome, tamnom danu
Sva sretna bića trebaju zadržati ovu sreću,
Poticanjem da nikad nikom snovi ne stanu
Već još s većim željama življenje pokreću!

Usprkos sve gušćim pahuljicama snježnim
Prijetnji da budu prekriveni kućni pragovi
Zahvaljujući ljudskim, osjećajima nježnim
Ne mogu nestati zameteni njihovi tragovi!