Čekanje
U tihom šapatu zore nalazim osmjehe kojih nema.
budim se obavijena mekim krilima tople nade i udišem čežnju za onim što sada najviše trebam.
zrakama jutarnjeg sunca dopuštam da se ušuljaju u sobu...razbijaju udobnu tamu
prošle noći i objavljuju početak novoga dana...
Miris prve jutarnje kave pomiješan s davno stečenom ovisnošću o cyber svijetu.
Prerano je za tvoje poruke,znam.
Nema veze,ipak ću pogledati.
...
Hladan vjetar njiše moju stvarnost.
Koračam brzo,kao da bježim od nečega...
U hladnoći vjetra što nosi zadnje trzaje umiruće zime nalazim osmijehe kojih nema.
Moja kosa...igra se s vjetrom.Izaziva ga.
...
Rutina koju uvijek razbijem,ma barem stavom...
Neću ti dopustiti da postojiš,rutino,ne ovdje.
Zaželim jesenje kiše i tople ljetne noći.
Sjećam se jedne takve noći i razgovora s jednom od Njih.
Nedostaju mi ponekad.
Nikada to nisu bile tipične ženske priče.Ne,to preziremo.
Radije živimo u beskonačnim svijetovima umjetnosti
i definiranja razlićitih ljudskih "Ja"...
No sada,više od kiša i noći,više od razgovora,
nedostaješ mi Ti.
..
Uranjam u svijet mojih misli.
Zapliću se sjenke najcrnjih sjećanja u neonska svijetla iluzija
obavijenim maglicom dalekog "Biti će".
Kaos.
Prolazim prstima kroz kosu.Ne pokušavam se oteti pomisli koja mi se sama nameće.
To bi trebali biti neki drugi prsti.
U kraju dana nalazim osmjehe kojih nema.
Vežem niti maštom te ih krojim,prekrojavam u stvarnost.
Nastaje osmijeh.
Dan je gotov.Još jedan dan koji me djeli od tebe,jedan takav manje.
Uskoro ćemo se opet vidjeti...
Pozdravljam san.
U snovima nalazim osmjehe.ne one kojih nema.One kojih će biti...
