.
.

Emilija Vasiljević


Osjećaj mjere

Ne ljubimo se više
Na zavijutku nijedne ceste
Pod krošnjama nijedne vrbe
Na mekoj postelji trave
Nijednog proplanka
Šteta...
Nijedne riječi više....

Plove samotni oblaci
Nikad više- šapuće vjetar 
Ispod Duge pretrčavaju
Već prolaze
Neke druge Sjene
Šteta...
Nijedne riječi više...

Toliko toga na 
ružičastim laticama 
Nježnosti
mogla bih baš TEBI 
dati...
-Nijedne riječi više...

Plove samotni oblaci...
Nemoj, nemoj stati
šapuće vjetar...
-Nijedne riječi više...