.
.

Svemir Putnik


Za sreću

Čovjek je počesto nesretno biće jer misli
Da se njegova sreća može novcem kupiti
Onda jadan, svakojake, loše stvari smisli
Čini sve pokušavajući se za njih iskupiti!

Zaboravlja kako postoje besplatne stvari
Koje nam se daju bez ikakve nadoknade
I ne mora svoju dušu da lakomo pokvari
Od drugog sve što može otme i pokrade!

Neka se malo, pažljivo, razumno, okrene
Sreća je na dohvatu, odmah pokraj njega
Otvrdlo srce svoje neka oholo preokrene
Dobrim djelima, stiče sreću ispred svega!

Prijateljstvo čovjeka bez novaca dobije…
Ako iskreno zrači prema njemu kad kaže
Da se iza drugog, svoje nadmoći ne krije,
Kako njegovom slobodom ne raspolaže!

Ptičji pjev, žubor potoka, lišće na drveću
Dan, noć, mir i svekoliko ljudsko znanje 
Mora iskoristiti za dobra koja ga pokreću
Ravnopravan s drugima, ni više ni manje!